Dragi moji kupci
Bolje rečeno šupci
Samo da znate da ste najgori gnjavatori
I obični preseratori

«Ja bi riđipet da mi u njemu sise dobro stoje
Da me ne steže ni ne bode
Da ne bude dubok da ne bude plitak
Da mu naramenice nisu skliske
A bilo bi dobro i da je cijene niske»

Šta bi ona,da joj još svira muziku po želji?
Gospođo draga,deblji ste od slona,
ne postoji riđipet za to vaše tisto
Molin vas idite u jedno misto

Al vas ipak moramo s osmijehon poslužit
Inače bi nas mogli šefu tužit

Mrzimo kad kupujete najskuplje stvari
A mi tu crnčimo za mizeriju jadnu
Da zaradimo kruh i ispunimo knjižicu radnu
Još je gore kad ništa ne kupite samo nas ispilate
Ili kad jedne bičve tri ure birate 

Jedva čekamo da odemo u penziju
Da ne moramo više gledat vaše ružne njuške
Kad bi bilo legalno upucali bi vas iz puške
Čim vas sretnemo na ulici
Poslat ćemo vas u tri pizde materine
Jer dosta nan je više vas živine!

by Keka

Šuša: Gospodine Ušić,prvo da Vam zahvalim što ste unatoč brojnim obavezama izdvojili vremena da nas primite u svom divnom domu.Zadnjih se dana mnogo priča o Vama,pogotovo zbog Vašeg skorašnjeg sedmog rođendana.

Bobi: Magazin Šuša je definitivno jedan od mojih omiljenih tjednika.

Šuša: Ah,hvala Vam.Takve komplimente dobijamo samo kad ih platimo,haha,Vama naravno nisu trebali platiti.

Bobi: Zapravo,jesu.

Šuša: Hm,ovaj...khm...Dakle,vratimo se Vama.Ja Vam osobno nikad ne bih dao više od dvije,ali recite nam kakav je to osjećaj imati sedam godina?

Bobi: Baš kao što ste i sami i rekli,izgledam kao da su mi dvije,a tako se i osjećam.

Šuša: Vaše obožavateljice će zacijelo zanimati,hoće li uskoro postojati i gospođa Ušić?

Bobi: Već postoji.

Šuša: Daaa??? O,pa to nismo znali,čestitamo!!!

Bobi: Moja mama.

Šuša: Ah,da...Ispričavam se,nisam bio dovoljno precizan,mislio sam Vas pitati kako trenutno stoji Vaš ljubavni život?

Bobi: Pa,neko vrijeme viđao sam se s jednom gospodičnom.Ali nije išlo.Nije bila moj tip.

Šuša: Zašto?Nije valjda bila kuja?Ha ha ha ha...ne,ispričavam se,mala šala.Šala mala.Zaista,zašto dotična gospodična nije bila Vaš tip?

Bobi: Radilo se o njemačkoj dogi.Bez obzira na to što vam reklame kažu,postoje situacije u kojima ni Red Bull ne pomaže.

Šuša: Oh...Žao mi je.

Bobi: U redu je.

Šuša: Moram Vas pitati,dosta se pričalo o sukobu s vašim nekadašnjim najboljim prijateljem Linom Šapićem.Navodno vam je u žaru igre otuđio veći dio Vaše žute dlake s,da oprostite,stražnjice.

Bobi: Moja dlaka je zlatno medena,ne žuta.

Šuša: Oh.Oprostite.Naravno.Sklon sam miješanju boja.

Bobi: U redu je,česta zabuna.Dakle,to je istina.Već se neko vrijeme nisam vidio s Linom.Taj incident ostavio je teške psihičke posljedice na moje zdravlje.Nadam se da ću se što prije oporaviti i eventualno obnoviti svoje prijateljstvo s Linom.

Šuša: Kad smo već kod zdravlja,u zadnje vrijeme kruže glasine da ste pomalo bolesni.Priča se o lišmanijazi i gihtu.Što nam možete reći o tome?

Bobi: To su čiste gluposti.Ja sam zdrav kao artičoka.

Šuša: Ha ha ha...kao artičoka,preduhoviti ste.Ali,također se priča da pijete Alopurinol,kao što je poznato,to je lijek za giht.

Bobi: Pretpostavljam da ste me pomiješali sa stanodavkom moje majke Maze.Ona pije giht za aloprulinol...ovaj,htjedoh reći Alopurinol za giht.

Šuša: Ah,tako znači.Sad nam je sve jasno.No kako objašnjavate činjenicu da ste nedavno viđeni u gradu s jednom šapom prilično natečenom što je jedan od simptoma gihta?

Bobi:To me,ovaj,ubola pčela,da.

Šuša: Ali kako objašnjavate....

Bobi: Ovaj intervju je završen.Nažalost,nemam više vremena.

Šuša: Dakako,dakako...Zahvaljujem Vam na razgovoru,bili ste veoma ljubazni.Vjerujem da će našim čitateljima biti drago kad čuju da ste zdravi kao..kako ste ono rekli?Kao artičoka!Ha ha ha ha...divni ste,uvijek imate neki štos u krznu!
Doviđenja i nadam se ponovnom intervjuu.Možda povodom vašeg osmog rođendana?

Bobi: Ne bih rekao.Doviđenja.

Sunce je gore,sja visoko
Zbog njega ne vidin na jedno oko
Sve je nekako baš glupo
Pas mi je svu hranu ponjupo
Nije da je neka hrana
Bokun crvljivog fažola
I jedna tikvica stara
Al to je sve šta sam imala
Sad umrit ću od gladi
Susid mi je već ukra mačku
Bit će da se sad sa njon sladi

Noge mi smrde
Jer da ih operen triba mi voda
Al čula san da bi šporke noge
Uskoro mogle postat moda
Ako je tako
Ja onda bit ću najmodernije stvorenje
Imat ću brdo love
I moć kupit uređaje marke Gorenje

Struju su mi isključili još prije šest godina
Zbog puste zime otišla mi je leđna moždna
Sad se grijen na vatru
Pa mi je nedavno izgorilo pola kuće
Sad neman krova i ne mogu se obarnit od tuče
Iz tog razloga iman par većih udubina na glavi
Ranjeni prst počeli su mi raznosit mravi

Draga Vlado,
To je moje pismo vama
I nadan se da me zbog njega
Neće progutat tama

Vraćam se kući s ponoćnog filma.Ulice su potpuno mokre.Kiša je padala cijeli dan.Miris svježe opranog zraka otežanog vlagom miješa se s mirisom mokrog asfalta.Pravo poslijekišno vrijeme.Još samo jedna ulica do doma,napokon.Gladna sam,a i moram na WC,priznajem.Nisam ljubitelj onih zahoda u kinima.

Kiša je izmamila puževe u malo noćnog gmizanja.Čak i pod treperavim svjetlom ulične lampe viidm kako se vuku uz rub ulice.Sve ih je više.Odjednom shvatim da je put do mog dvorišta praktički obložen puževima.Mali,veliki,s kućicama i golaći.Sranje!Hodam na prstima,zaobilazim ih.Pokušavam poštedjeti i njih i svoje nove čizme.Pogled mi skrene na rub ulice...žaba.Pregažena žaba.Pomalo mi je nejasno što bi žaba radila ovdje u predgrađu kad je najbliža močvara kilometrima daleko.Nebitno.Pod uličnim svjetlom izgleda jezivo.Ljigavo.Instinktivno produžim korak,više ne pazim na puževe i u tri duga koraka nađem se pred vratima kuće.Zaključano.Valjda svi spavaju.Ključ.Prepipam si džepove jakne.Hlača.Torbicu.Ne,nema vražjeg ključa.Izgleda da ću morati dignuti kuću na noge.Pozvonim.Ništa.Pozvonim još jednom.Koraci.Mama.Poznajem je po zvuku papuča.
Pita me zašto nisam ponijela ključ.Glupo pitanje.Zaboravila sam.Stalno zaboravljam.Tko se uopće tome više čudi.

Iz dnevnog boravka se približavaju koraci četvoriju nožica.Kandže mu lupkaju po parketu dok me lijeno dolazi pozdraviti.Bobi,moj pas.Mali čupavi žuti mješanac.Donijela sam ga kući u kanti farbe (praznoj naravno) prije sedam godina.Maše mi repom.Poskočio bi on,i zalajao čak,ali previše je pospan.Otrese se.Od čega,samo on zna.Uši mu klepeću.Pomazim ga i on se vrati natrag pod stol na spavanje.

Sjednem na fotelju da izujem čizme,da provjerim jesam li u svom sumanutom bijegu od duha pregažene žabe kojega nedužnog puža skratila za glavu.Nisam.Super.Ostavljam čizme nasred dnevne sobe,trenutno sam prelijena pospremiti ih.Sutra ću.

Mislim da više ipak nisam gladna.Odem na WC.Neću ulaziti u detalje.Perem zube i spremam se za spavanje.Uvalim se u krevet i smjesta zaspim.Kiša je opet počela padati.Sanjam.U šumi sam.Moj frajer je samnom.Pogledam prema gore i ugledam milijune žaba kako vise sa stabala,milijuni zelenih žaba vise na granama.On mi kaže da žabe nisu stvorene za penjanje po stablima.Gledam ga kao da mi je to nešto potpuno novo.Kaže da vrlo lako padnu.Hvata me panika,skočim dragome na leđa i kažem mu da me nosi van iz ove šume.Navlačim kapuljaču na glavu,ne želim nikakve žabe u kosi.Jurimo,ali žabama nikad kraja...Budim se.Koji bedast san.Pogledam na sat,četri su ujutro.Spavam dalje.Utonem u noć bez snova,bez žaba.

Podne je.Ustanem iz kreveta.Već mi je i vrijeme.Pred vratima sobe dočeka me Bobi.Drži nešto u ustima i maše mi repom.Nisam sigurna u što točno gledam.Žaba?!!Kakva jebena žaba??Pomislim da možda ipak još uvijek sanjam.Spusti mi je pred noge i gleda me pogledom punim ponosa.Shvatim.Kvragu,samo gumena žaba...izgleda skoro kao prava...mama mu ju je kupila jučer,to je njegova nova igračka.

Mislim da mi je za jedan dan žaba bilo sasvim dovoljno.

Zamislite život bez dlaka.

Jeste?

Onda,što vam se čini?

Istina,život bez dlaka imao bi razne prednosti,pogotovo ako ste žena.Ali vjerujem da većina nije svjesna enormne važnosti dlaka i dlačica.Zato,razmislite malo bolje.

Kosa.Da nema kose,bili bi ćelavi,vrlo jednostavno.Ćelavcima bi poraslo samopuzdanje jer ostatak cijelog ćelavog svijeta više ne bi na njih gledao kao na ćelavce,već bi bili isti među jednakima.

Nadalje.Glavna zadaća obrva i trepavica je da štite oči od raznorazne prašine koja bi nam bez njih stalno uletavala u okice.Da ni ne spominjem estetiku.Dakako,uvijek možete zalijepiti umjetne trepavice ili nacrtati obrve u boji po želji.Ipak,to važi samo ako ste nježnijeg spola.Ili transvestit.

Nosne dlake.Čovjek bi rekao da one zapravo i nemaju nekakvu svrhu.Ali da nema njih,zamislite kakvo bi nam se sve smeće skupljalo u nosu.Iako vjerujem da bi ga velika većina ionako i tako prije ili poslije iskopala van.

Frajer bez dlaka.To,pak,ovisi o individualnim preferencama.Ali...Ionako je već ćelav,a apsolutno bezdlaki frajer je malo tu mač.Metroseksualaca ionako već imamo i previše.

Dakako,tu su i neke prednosti.Prva i jedina bi bila ta što bi kompletna industrija proizvodnje žileta,britvica,depilacijskih krema i inih sredstava,propala.Da i ne spominjem koliko bi vremena ljudi uštedjeli nebrijući se.Neki bi se poštedjeli boli prilikom čupancije vražije bikini zone.A i,hm,"ćelavice" su ionako u modi.
Bjuti saloni bi već našli nešto čime bi mogli supstituirati tretmane uklanjanja dlaka.Vjerovatno bi počeli nuditi privremenu ugradnju umjetne dlake za dlakonostalgičare.

Dakle,sad kad smo pomno analizirali sve mane i prednosti života bez dlaka,možemo slobodno zaključiti da bi takav život bio neprihvatljiv.

Koliko god ih se mi svakodnevno pokušavali riješiti,dlake su ipak naši prijatelji.Ovim esejem iskazujem im dužno poštovanje.